Avantura zvana prvi obrok i plivanje u „opasnim“ vodama uvođenja čvrste hrane

Kad si novopečeni roditelj, sve ti je novo i ni o čemu pojma nemaš. Onda se tako pripremaš, iščitavaš stranice i stranice, slušaš savete i pokušavaš da u svojoj glavi to sve skockaš i prilagodiš svojoj bebi i njenim potrebama. Naravno, verujem da se neki od vas neće složiti sa mojim metodama, ja ni ne tvrdim da su one potpuno ispravne, ali su za nas bile sjajne.

Čitala sam kako je prvih 6 meseci bebi dovoljno majčino mleko, kako mali stomaci nisu spremni da prihvate čvrstu hranu, kako ih ne treba opterećivati i sl. Sa druge strane, u okruženju sam imala dosta primera gde su deca počela da jedu „na kašiku“ pre tih famoznih 6 meseci – uglavnom sa 4 i 5…Priznajem, bila sam nestrpljiva da uplovimo u tu avanturu a činilo mi se da je i Ana. Češće je sisala, nemirnije spavala, gledala nas opčinjeno dok jedemo…tako da sam rešila da se konsultujem sa doktorkom oko uvođenja čvrste hrane. Doktorka je dala zeleno svetlo da posle četvrtog meseca probamo sa pirinčanom kašom razblaženom mojim mlekom, i da vidimo kako će ona to da prihvati. Moram da napomenem da je ana već sa četiri meseca pokazala zainteresovanost da sedi, podizala se iz njihalice u polusedeći i sedeći položaj, tako da je i to uticalo na odluku da počnem da joj dajem kašice. Tako smo započeli malu avanturu zvana prvi obrok. Naravno, potrudili smo se da to zabeležimo kako dolikuje

klopica Malo je reći da je bila oduševljena! 🙂

Na početku, dvoumila sam se da li da kupim gotove milupa pirinčane pahuljice ali sam na kraju rešila da sama kuvam pirinač. Dobro sam ga skuvala, i onda kašičicom proterivala kroz cediljku. Tu smesu sam pomešala sa mojim mlekom i ponudila mladoj dami. Onda je odlično prihvatila kašičicu, lepo je gutala, nije bljuckala, oblicivala se i mljackala zadovoljno. Smazala je sve što sam joj pripremila.

Sa pirinčanom kašom smo nastavili još nedelju dana polako povećavajući količinu za kašičicu pirinča. Posle dva dana primetili smo promene u stolici – nije više bila kremasta, već je postajala čvršća. Uprkos tome, Ana nije pokazivala da je to ometa u bilo kom smislu, tako da smo nastavili tim tempom.  Onda smo počeli da uvodimo ostale namirnice. Krompir, šargarepu, tikvicu, bundevu. Zatim jabuku, krušku, bananu. Kukuruznu kašu – kulju/palentu…Sa 6 meseci uveli smo i glutenske žitarice, pa smo pravili razne kombinacije. Sa sedam uveli smo mlečne proizvode – prvo jogurt, pa zatim kiselo mleko i pavlaku, mladi sir i domaći kefir.

Mešali smo razičite namirnice i isprobavali nove ukuse. Uživali smo i ona i mi, i radovali se svakom pojedenom zalogaju i olizanoj činijici. Na stranici ~bebin kuvar~ objavljivaću „recepte“ tj predloge mešavine obroka,užina i poslastica koje je Ana volela da jede. Možda vas inspirišu ili pomognu kada nemate ideje. 🙂

i za kraj, par malih, praktičnih saveta:

  1. Investirajte u štapni mikser, ako ga već nemate. Mnogo je bolji nego blender jer su u početku količine koje oni pojedu veoma male, te nezgodne za blendanje u velikoj posudi.
  2. Kupujte provereno, sveže voće i povrće. Idealno bi bilo da imate svoju baštu, ali ako to nije slučaj, procunjajte po pijaci, uvek se nađe neka tezga sa bakom ili dekom koje nisu nakrcane „plastičnim“ povrćem iz časopisa. Mnogo su veće šanse da kod njih pazarite dobru namirnicu. Ja to iz iskustva 😉
  3. Ispoštujte pravilo od tri dana pri uvođenju svake nove namirnice. Ovo se radi iz prostog razloga da bi se eventualne reakcije na određenu namirnicu ispratile u potpunosti. Nove namirnice sam davala u prepodnevnim časovima, prvo bih dala čistu namirnicu, a sutradan bih je već pomešala sa nekim već isrobanim voćkama ili povrćkama. Ovo ne znači da morate na  svaka tri dana uvoditi nešto novo.
  4. Pravite hranu vašoj deci, ne pribegavajte kupovnim kašicama sem u slučaju nužde – putovanja, izleta i sl. gde vam je nezgodno da nosite hranu spremljenu od kuće. Pripremanje obroka za važe najmilije je nešto što vas sa njima zbližava 😉
  5. Možda će se vama te kašice učiniti bljutavim, ali to je samo zato jer smo mi, veliki, navikli na začine u hrani. Prvenstveno mislim na so i šećer. Bebama oni ne trebaju! Hranu možete da počnete da solite po malo, posle prve godine, kada bebac već uveliko jede ono što i vi. Šećer se trudite da izbegavate maksimalno, što je moguće duže. 😉
  6. Kad smo kod šećera – zaobiđite sokove. Neki roditelji daju deci sok umesto užine. Naš stav je drugačiji – radije dajte detetu voćnu kašu iz koje može mnogo više da izvuče nego sok. Domaći, ceđeni sokovi su druga priča, ali i sa njima sačekajte još malo.
  7. Voda – ako je do sada niste davali bebi, sa uvođenjem čvrste hrane započinje i obavezno davanje vode. Da li ćete prokuvavati „česmovaču“ ili  davati flaširanu vodu, odluka je potpuno na vama.
  8. Budite strpljivi i nemojte se nervirati ako dete ne pojede količinu koju ste vi zacrtali 🙂 Oni vrlo dobro znaju i osećaju kada su siti iako mi ne mislimo tako. Ne komentarišite jelo ispred dece, jer ako procene da vas njihovo jelo tj. nejelo frustrira, vrlo je moguće da će to da počnu da koriste protiv vas 🙂 Budite opušteni i staloženi – ne pravite predstavu od obroka, to je jedna sasvim normalna stvar.
  9. Uživajte u istraživanju ukusa i pripremanju obroka za vaše mališane, zdrave navike u ishrani od malena ne mogu se baš tako lako iskvariti 🙂 Svoje, malo iskvarene navike, ispravite uz vašeg malca.
  10. Ne zaboravite da umešate tajni sastojak u svaki obrok! Pitate se koji? pa to je lako 😉 LJUBAV!

 

imate li vi još nešto da dodate?

 

Do sledećeg čitanja!