Ovo sam saznala na teži način. Morala sam da se izborim sa njima. Svi novopečeni roditelji će se naći u istoj istuaciji – neko pre neko kasnije, ali u svakom slučaju uverićete se u tačnost ove tvrdnje.
Nit znaju da ušmrknu nit da izduvaju. I tako ih guši šlajm, smeta kod sisanja, kod disanja, kod spavanja…ma kod svega.
I šta onda raditi? Čišćenje štapićima nije dovoljno jer su ti uporni slinci najčešće u dubini nosa. Pumpica je spas. Ali samo u kombinaciji sa fiziološkim rastvorom.
Najbolji savet koji sam pročitala na jednom od roditeljskih foruma a koji se u praksi pokazao kao zaista najbolji jeste medota „ceo špric fiziološkog u nos“. Grozno zvuči, grozno izgleda, predpostavljam da je i bebi grozno ali radi pos`o.
Proces je jednostavan u teoriji ali u praksi može da bude zeznuto zbog bebe koja se batrga. Ali ide odprilike ovako – napunite špric fiziološkim rastvorom, polegnete bebu na desni bok i BAM ušpricate ceo špric u desnu nozdrvu. Odma. Sve odjednom. Trebalo bi da tečnost sa viškom slinica izađe na drugu nozdrvu. Postavite bebu na stomak da višak fiziološkog i sekret iscuri, pa ponovite proces na bebinom levom boku sa levom nozdrvom.
Kada završite, usisajte preostali sekret pumpicom za nos.
Naša doktorka kaže da ovo može da se radi 3-4 puta dnevno ako ima baš puno sekreta. Ono što je bitno da se pre izvlačenja pumpicom nakapa barem malo fiziološkog da se ne bi iritirala sluzokoža.
Ako beba baš teško diše i „krklja“, savetuje se uzdizanje uzglavlja tako što ćete ispod dušeka na strani gde je bebina glava podmetnuti neku knjigu. Time se sprečava slivanje šlajma i olakšava joj se disanje.
Takođe, može se pre spavanja nakapati malo belog sleza koji će da pomogne tako što razvodnjava sekret pa on samim tim lakše izlazi napolje.
To su naša iskustva,i ono što je nama pomagalo. Možda vi koji ste takođe iskusili teror slinaca imate još neki savet?
Ukoliko niste, želim vam da sve ovo iskusite što kasnije. 😉
Do sledećeg čitanja!